U radu se govori o va?nosti ljudi, njihovim sposobnostima, znanjima i vje?tinama za uspje?no poslovanje u svjetlu novih organizacijskih i tehnolo?kih koncepata. Govori se o sustavu “organizacije koja u?i” kao novom obrascu pona?anja koji predstavlja veliku univerzalnu promjenu u tradicionalnoj kulturi menad?menta. Op?enito govore?i, bavljenje ljudskim resursima posljednjih deset godina je znatno evoluiralo. Na po?etku pro?log stolje?a prevladavala je va?nost tehnologije i apsolutne nezainteresiranosti za ljudske potrebe i specifi?nosti. Danas je nedvojbeno da se proizvodnost, globalizacija, konkurentnost i promjene ne mogu realizirati bez preciznog, sveobuhvatnog poznavanja ljudskih resursa. ?ovjek vi?e nije marginalni organizacijski resurs ve? zna?ajno izvori?te nove vrijednosti. Promjene postaju bitan ?imbenik o kojem ovisi poslovna strategija, uspjeh na tr?i?tu i dugoro?ni razvoj. Tvrtke koje ?e ostvariti vrhunske performance u svojim proizvodima i uslugama su one koje su otkrile kako otvoriti put idejama i sposobnostima ljudi na svim organizacijskim razinama.
展开▼
