Cilj: prikazati slučaj kardiogenog šoka koji se razvio kao posljedica dugotrajne atake supraventrikularne tahikardije u novorođenčeta u dobi od 16 dana. Prikaz slučaja: Muško novorođenče u dobi od 16 dana dovezeno je na hitni prijam Klinike za pedijatriju zbog odbijanja obroka te lošeg općeg stanja. Pri prijamu je blijedo, tahikardno, dispnoično, hladnih okrajina, produženog vremena rekapilarizacije, normotenzivno s oslabljenim perifernim arterijskim pulsacijama. Fizikalnim pregledom uočene su nad plućima bazalno krepitacije uz ritmičnu akciju srca frekvencije oko 250/min. Jetra se palpirala za 6 cm, a slezena za 4 cm ispod rebranog luka. Elektrokardiogram ukazuje na supraventrikularnu tahikardiju frekvencije 285/min te se s obzirom na hemodinamsku nestabilnost uspješno učinila sinkronizirana kardioverzija energijom 1 J/kg tjelesne težine. Ultrazvuk srca pokazao je normalnu strukturu srca, globalno teško narušenu kontraktilnost, umjerenu do tešku mitralnu insuficijenciju i trikuspidalnu insuficijenciju. Laboratorijskim pretragama utvrđene su leukocitoza, povišene vrijednosti troponina i laktata. Postavljena je dijagnoza kardiogenog šoka kao posljedica ataka supraventrikularne tahikardije. Zaključak: Kardiogeni šok rijetko je stanje u djece. Klinička slika ovisi o dobi djeteta te samoj etiologiji. Prilikom zbrinjavanja djeteta s kardiogenim šokom koristimo se principima intenzivnog liječenja (A, B, C, D pristup). Rano prepoznavanje stanja, pravovremena intervencija i razlučivanje etiologije ključne su u liječenju takvih bolesnika.
展开▼
